Povratak na listu blogova
svibanj 31, 2016 | Kult Plave Kamenice

BARANJA Neotkrivena divlja zvijezda hrvatskog turizma

Baranja bi mogla postati jedna od najveličanstvenijih hrvatskih turističkih destinacija. Malogdje vam se može dogoditi da po povratku s večere, oko jedan ujutro, ugledate divlje srne kako skaču po oranici pokraj ceste. Malogdje ćete tako čvrsto spavati, omamljeni viškom kisika i skoro potpunim mrakom, kojeg je povremeno probijao samo puni mjesec i nešto zvijezda koje se nisu sakrile među niskim kišnim oblacima nad Kopačkim ritom i Karancem.

Malogdje ćete, nakraju, toliko dobro jesti i piti, za relativno malo novca. Baranja je uistinu lijepa, pomalo divlja, jako autentična i rustikalna u onom dobrom smislu te riječi. Baranji, međutim, nedostaje ozbiljnih društvenih okupljališta.

Kormoran i kormorani

Jedno od rijetkih jest restoran Kormoran, smješten na samom ulazu u Kopački rit: Kormoran je nazvan po velikim pticama od kojih se u Ritu katkad crne stabla. Kormoran je početkom godine preplavio medije, pošto se doznalo da su Kormoranovi kuhari pripremili ručak za princa Charlesa i vojvotkinju Camillu tijekom njihova posjeta Baranji. U Kormoranu smo u rano proljeće, baš onih dana kada su teroristi napali Bruxelles, jeli dvaput, u ponedjeljak navečer, i u utorak iza podneva. I večera i ručak prošli su iznad očekivanja.

baranja-kormorani

U ponedjeljak su nam prvo donijeli carpaccio od soma. To je jelo zvučalo originalno i optimalno lokalno, ali su tanke somove fete bile, nažalost, prehladne: hrvatski bi kuhari, kada poslužuju carpaccio, bilo da je riječ o govedini, tuni ili somu, morali naučiti da se to jelo servira na sobnoj temperaturi. Krepka i gusta teleća juha ostavila je mnogo bolji dojam, dok je pečena teletina s mladim, cijelim, putrastim pečenim krumpirima, bila prilično izvanredna.

U utorak smo, pak, prvo naručili odlične miniburgere od štuke, da bi nas zatim impresionirali lijepim, velikim smuđem s roštilja. Kada dobijete nešto tako dobro, a lokalno poput našeg smuđa, osjećate se jako zadovoljno i veselo. I znate gdje ste.

kormoran-glavna
Restoran Kormoran na ulazu u Kopački rit

Kormoran, koji na svom meniju nudi čitav niz lokalnih jela, od fiš paprikaša i perkelta (verziju s kopunom svakako valja probati), do jelena i druge divljači, predstavlja, zapravo, mikroprimjer baranjskog turističkog potencijala. Hrana u Kormoranu jako je lokalna, jako atraktivna i vrlo,vrlo dobra. I to je ono što turistima treba u Baranji. Karakterističan primjer vrhunskog lokalnog specijaliteta jest višestruko nagrađivani Baranjski kulen.

Baranjski je kulen vjerojatno najbolji u Hrvatskoj: svakako nije lošiji od kulena malih privatnih proizvođača, koji su 40 do 50 posto skuplji. Tajna Baranjskog kulena jest u potpuno manufakturnom, ručnom procesu proizvodnje. Komadi očišćenog svinjskog buta ubacuju se u stroj za mljevenje mesa. Mesu se dodaju leđna slanina i začini, od kojih je svakako najvažnija crvena paprika.

Tajna dima za kulen

Zatim se, po izlazku mješavine mesa i začina iz stroja, svaki kulen ručno uvlači u svinjsko crijevo, koje se onda veže i nosi na sušenje.U devedeset dana sušenja kulen izgubi pola svoje težine, pa tako kulen koji vidimo u dućanu teži oko jednog kilograma Osim što se ručno proizvodi, Baranjski se kulen dimi na pravoj vatri od bukovine. Proces proizvodnje potpuno jednako kao u malim mesarskim obrtima, samo što se tim ručnim prostupkom svake godine napravi čak 400 tona kulena.

Stoga možemo reći kako je Baranjski kulen najmasovnija ručno napravljena delikatesa u Hrvatskoj. Strateška je prednost Baranjskog kulena njegova standardnost: dok kuleni privatnih proizvođača često ispadaju mekani, jer su oštre zime koje bi ih trebale osušiti sve rjeđe i rjeđe, beljske komore s kontroliranom temperaturom i vlagom omogućuju perfektno dozrijevanje Baranjskog kulena, jednog od onih lokalnih specijaliteta, koji se prirodno slažu s beljskom graševinom.

Prvo, Ministarsvo turizma dosad nije učinilo ništa ozbiljno na promociji kontinentalnog turizma, ne računajući Zagreb. Ministarstvo tuzima ne promovira Baranju kao ekskluzivni i egzotični dio hrvatskog turističkog proizvoda, što je golema pogreška. Drugo, osim seoskih gospodarstava, poput neodoljivog, smiješno jeftinog pansiona Ivica i Marica, u Baranji uopće ne postoje smještajni kapaciteti. Gdje nema hotela, uglavnom nema ni gostiju (tu, doduše, može pomoći Osijek sa svojim hotelima).

baranja-sunset
Baranjski zalasci sunca nad močvarom

Treće, ni Baranja, ni Slavonija i Podunavlje još nisu artikulirali svoj turistički brend; jasno je da Baranja mora biti najjači podbrend u zajedničkom slavonsko-podunavskom turističkom projektu, kao što je to, primjerice, Rovinj u Istri.

Jedno od najljepših mjesta u Hrvatskoj

Govoreći u širim crtama, Baranja, kao potencijalno jedna od najvažnijih hrvatskih kontinentalnih turističkih destinacija, mora se držati svojih komparativnih prednosti, koje valja učiniti masovno prepoznatljivima.

red deer
Baranja je jedno od onih sasvim rijetkih mjesta gdje možete osjetiti nevinost divljine

Baranjski bi turizam, dakle, trebao biti turizam koji se temelji na srčanoj hrani, izvrsnim vinima, lijepim i doista divljim krajolicima, i niskim cijenama (u prvoj fazi turističkog razvoja). Takav model baranjskog turizma valja, naravno, pozicionirati u širi destinacijski kontekst.

Taj se kontekst zove Slavonija i hrvatski Dunav, i njega obilježavaju sličan tip hrane, graševina kao ista glavna vinska sorta i kao globalno prepoznatljiv element lokalne kulture, zajednički identitet, različitost od svih drugih hrvatskih turističkih područja, ali i vrlo dobra prometna povezanost. Od Zagreba od Karanca ili Kneževih Vinograda vozi se najviše dva i pol sata, a osječki je aerodrom izravnim letovima povezan s Londonom.